Zaplet

Vjerujem da sam sušta suprotnost od Fitzgeraldovog Nicka Carrawaya, jer nikad nisam, poput tog lika, bio spužva koja će upijati priče drugih ljudi, a vlastito mišljenje zadržati za sebe. U mom slučaju, mišljenje ćete dobiti, čak i više od toga. Od mene rijetko drugi ljudi dolaze do riječi. Jednostavno, želim ispričati sve što mi je u tom trenutku u glavi.

Toliko toga sam proživio (iako želim vjerovati da sam još uvijek relativno mlad) i žao mi je da bilo koja priča iz moje glave propadne. Nerijetko i friziram vlastite dogodovštine, ima tu raznih ukrasa, ali, kao što kaže Jonas Jonasson u „Stogodišnjaku koji je iskočio kroz prozor i nestao“ – onaj koji priča isključivo istinu, nije ni vrijedan slušanja.

Da ne bih ipak bio pogrešno shvaćen, kostur priče je uvijek istinit, a ukrasi jednostavno dolaze iz onog subjektivnog doživljaja neke zgode, razgovora ili podatka. Vjerujem da je taj „subjektvni“, maštoviti dio mog mozga upravo izvor mojih priča i potrebe da ih iznesem. Otud i ovaj blog, iz proste potrebe da zadovoljim taj nepresušni procesor iz vlastitog hardvera.

Ako se nekome priče s ovog bloga dopadnu, dobro i jest. Ako ne, nikom ništa. Ja sam barem nahranio svoj softver, ego ili nešto treće… Ne znam, tek znam da ću se osjećati bolje.